27.03.2010.

Prespavala sam budilicu.
Njen glup kašljucavi,krešteći zvuk.
A nije ni čudo s obzirom na to da mi je sinoć ''slučajno'' ispala kroz prozor stana na 5. katu.
Do ušiju mi je dopro zvuk.Neindetificirani leteći zvuk mog imena.
''Scarlett!!!!!'' - ženski prodorni glas ispunio je ne baš veliki stan malo izvan centra Pariza.
Trčanje.Tresak vratima.Otpuštena slavina iz koje pljušti mlaz vode.Zvuk razbijene skupocjene vaze.
I za sam kraj,spektakularno psovanje.
''Scarlett!!'' - još jedan ženski glas se pridružio sveopćoj buci.
Promeškoljila sam se u krevetu i nabila jastuk na glavu.
Nisam stigla reagirati.Sinoćnji alkohol je napravio svoje.
Osjetila sam kako mi ledena voda gmiže po leđima i ulazi u svaku poru.
''Pustite me na miru'' - sneno sam prozborila okrećući se u krevetu.
Začula sam korake.Lupkanje potpetica po drvenom podu.Škripu dasaka.Nagli pokret rukom i sunce je prodrlo u sobu.
Jacqueline,sva sređena povukla je pokrivač s mene bacajući ga na pod.
''Dizanje!'' - viknula je vukući me za ruku
''Još 15 minuta'' - promrmljala sam neuspješno se pokušavajući otrgunti iz njenog stiska.
''Kasniš''
''Merde!'' - iznenada razbuđena viknula sam ustajući iz kreveta.
Sva sreća bila sam odjevane od sinoć.
Protrčala sam kroz vrata u potpunoj panici rušeći Charlotte koja se samozadovoljno smješkala.
''Jadni nam susjedi'' - čula sam Charlottino mrmljanje.
Uletjela sam u WC zatvarajući vrata toliko jako da je zajednička slika Jacqueline,Charlotte i mene pala sam susjednog zida na pod.Razbijena u stotinu komadića.
Pogledala sam se u zrcalo.Podočnjaci su mi zagospodarili licem.
Umila sam se i nanjela samo malo crvene šminke na lice.
Počinjala sam bolje izgledati.Dopustila sam si osmjeh,ali onda mi je opet sinulo koliko kasnim i izjurila sam iz WC - a.
Navukla sam cipele na noge.Kad sam pokušala zakoračiti u njima,skoro sam se srušila
''Jebena gravitacija'' - opsovala sam si u bradu stavljajući naočale za sunce na nos.
''U podne kod le Trois'' - viknula sam sjurivši se niz stepenice.
Zaglušujuća buka.Jadni nam susjedi.

~*~*~*~*~*~

Posao.Voljela sam svoj posao fotografkinje.Krajolik.
Besprijekoran,šaren,savršeno uklopljen u cijelu okolinu.
Držala sam fotoaparat u rukama.
Samo jednim klikom mogla sam zamrznuti sve oko sebe.
Sve bi na tren stalo,ostalo nepomično.
Ljudi koji su žurili na posao,kasnili,kao i ja,ostali bi zamrznuti u pokretu.
Svako jutro na putu na posao slikala bih već poznata lica u draugaćijim odorama,s drugaćijim izrazima na licu.
Odjednom kao da se sve zamračilo.
Nebo i boje su izgubile sjaj.
Posve neočekivano nebom je preletjela crna kugla.
U trenu posijala je sjeme razdora.
Vrisak!
Snažno vrištanje proparalo je zrak.Izbezumljeni ljudi trčali su na sve strane pokušavajući pobjeći.
Bombe.Padale su bez prestanka.Razale su sve.Nedužni ljudi umirali su pred mojim očima.Gledala sam slike zbog kojih sam poželjela živjeti negdje daleko.
Na stazi,izbezumljeno lice majke bez nade je dozivalo ime,ime svojega dijetea.Maleni dječak trčao se svojim nožicama po cesti.Odjednom,uz snažan udarac,mjesto na kojemu je dječaćić trčao u zagrljaj majci,u zaštitu,sada je buktala vatra.
U slijedećem trenutku sve je nestalo.
Val eksplozije zabio me u zid.Tako oslonjena o raspadajući zid stajala sam barem jedan sat.
Onda sam ustala,uz zaključak da danas sigurno ne idem na posao.
Preteška(ne) odluka.

~*~*~*~*~

''Ti si uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme'' - držala mi je prodiku Jacqueline dok smo šetale prema Le Trois.
''Da,znam i što sad?'' - iznervirano sam odvratila pripaljujući cigaretu.
Obožavala sam uvlačiti dimove pred Jacqueline.
Uvijek bi s tim mogla izmamiti onu njenu kiselu facu koja bi se pojavila kad god bi njen nos osijetio tračak dima.."Zašto pušiš?Samo narušavaš svoju ženstvenost i ljepotu"-uvijek je govorila...
No s vremenom su mi njena prigovaranja postala zabava.
Nisam namjeravala prestati,to me je jednostavno opuštalo,pružalo užitak.
Pa tako i sada.Među prstima vrteći cigaretu koračala sam pokraj nje.
Lice joj se iz sjajnog osmijeha promijenilo istoga trena kad sam izdahnula sivu maglu užitka.
"Pa zar opet"-rekla je pomalo ljutito-"Zar ti nikako ne možeš shvatiti kako to samo šteti
"Ah...ja to ne gledam iz te perspektive."odgovorilal sam joj-"Meni je cigareta isto što i tebi sviježa mirisna kava iz Tiffanyeve male kavane.Svakoga jutra izlaziš iz nje s osmijehom na licu."-dodala sam sarkastično uvlačeći još jedan dim.
"Nije to isto.Kava je manje štetna,a to što ju pijem svakoga jutra je čista navika,ništa više."-odbrusila mi je
ljutito gledajući mene i cigaretu u mojoj ruci.
"Aha,shavaćam."-rekla sam,glava me stvarno ubijala.
"Pa zašto onda nastavljaš s tom gadosti?"-upitala je i dalje me ljutito gledajući.Bile smo na rubu svađe zbog gluposti.
"Ah...Navika"-odgovorila sam prasnuvši u smijeh.
Brzim pokretom ruke otela mi je cigaretu.
''Ubijaš se s tim'' - konstatirala je zgazivši cigaretu.
Napravila sam bolnu grimasu.Kao da je mene zgazila.
''Znaš ja sam to platila''
''Pa bilo bi bolje da platiš svoj dio stanarine'' - odvratila mi je lamatajući rukama po zraku.
Zašutile smo.Stvarno je imala dobre argumente.

~*~*~*~*~

Charlotte je stajala oslonjena o šank.
''Char?!!'' - proderala sam se pri ulasku u bar.
''Hvala Bogu,već sam mislila da nećete doći'' - rekla je Charlotte prilazeći nam.
''Ma daj,ne možemo mi bez tebe'' - odvratila sam
''Što se to danas dogodilo?'' - upitala me Charlotte pritom namigujući nekom vojniku.
''Ma,ne pitaj'' - suze su mi navrle na oči
Iz bezbrižnog čavrljanja omela nas je galama koja je dolazila iz samog kuta bara.Dvojica tipova stajali su prsa o prsa jedno drugome prepirući se.
Jedan od dvojice nije govorio našim jezikom.
Prepoznala sam njemački naglasam dok mu se glas miješao sa vikom i prijetnjama koje su rasipali tipovi nasuprot njemu.Svak od njih dvojice iza sebe je imao makar deset svojih.
Nagurivanje je prestalo izvrtanjem stola i bukom razbijanja.
U trenu,svi su odjednom nasrnuli jedni na druge.
Šake su letjele na sve strane udarajući u prazno.Kaplje krvi frcale su iz središta.
Gledali smo kako se tuča širi uplečući nedužne,nezainteresirane mušterije lokala.Zavladao je kaos.
''Tko je to?'' - upitala sam Charlotte koja je Jacqueline i mene povukla na pod
''Hans,njemac,a ovaj drugi je Tyrone,naš čovjek'' - rekla je djelujući zaljubljeno
Otpuhnula sam pramen s lica.
Preko šanka je poletio metak ispucan iz pištolja.
Tišina,svi su se smirili.
Valjda pucnjevi tako djelju na ljude,pomislila sam polagano,oprezno ustajući.
Skoro svi stolovi su bili okrenuti naopako.
Staklo razbijenih čaša i prozora bilo je posvuda po podu.
Krupan tip,pun ponosa,uzdignute glave izašao je iz tuče.
Tamne kose i smeđih očiju,dubokog pogleda,nije izgledao agresivno ili kako bih to rekla, napasno no njegova nabildana građa puna mišića svakako je čvrsto stajala iza svake njegove riječi.
Sjeo je za stol pored našeg naručivši si piće.
"Oko čega ovaj put Ty"-upitala ga je Charlotte kao dugo znanog prijatelja
"Ma njemci.Lupeću gluposti o kojima pojma nemaju."
Tiho sam se nakašljala dajući Charlotte znatiželjne signale.
"oh da!Tyrone ovo su moje prijateljice Scarlett"-rekla je pokazavši na mene-"i Jacqueline."-dovršila je smireno kao da maloprije on i onaj njemac nisu razrušili lokal.
Ljubazno mi je pružio ruku.Imao je vrlo snažan stisak.
''Tyrone Luc Wishp''
''Scarlett Rochelle Connor'' - nasmiješila sam se
Jacqueline se također predstavila.
Blago je kimnula glavom,a onda joj je pogled zalutao sa strane.
Onaj Njemac je sjeo za šank.